srijeda, 23.07.2014.

Think pink

Vjerujem u ružičasto. Vjerujem da smijeh najbolje troši kalorije. Vjerujem u ljubljenje, u mnogo ljubljenja. Vjerujem da treba biti snažan kad sve krene po zlu. Vjerujem da su sretne djevojke najljepše djevojke. Vjerujem da je sutra novi dan. Vjerujem u čuda!

(Audrey Hepburn)

- 18:37 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.06.2014.

Mogu li?

Mogu li da u očima tvojim okupam želje svoje,
linijom tvoga smiješka da zavrtim svoje čežnje,
na toplim usnama tvojim da pronađem smiraj
i utopim se u cjelovu što mi nudi san?

Mogu li na stazama vrata tvoga
jezikom da našaram ime svoje ili barem inicijale,
označim tvoje prve uzdahe ugrizom blagim,
i nastavim da se spuštam putevima požude?

Mogu li tu na grudima tvojim,
tu tik ispod bradavica, da napravim logor od dodira?
Da namjestim glavu na tvome stomaku
i označim još jedno mjesto na kojem gubiš dah?

Mogu li na pupku tvome napraviti bazen od šaputanja,
i otkrivati ljepotu baršuna kože tvoje?
Da li ćeš mi dozvoliti da prvi mladež iza tvoga pupka,
upitam za put koji vodi do bedara tvojih?

Mogu li na bedrima tvojim na tren da usnim
uz mirise strasti i drhtanje tijela?
Mogu li da tvoj ritam ljubavi uhvatim?
Mogu li samo da te gledam?

(M. Vranješ)

- 02:42 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 18.06.2014.

Quo vadis?

Je li vam se ikad desilo da se osjećate jednostavno kao višak? Kao netko urbi et orbi nepotreban? Netko tko samo krade mjesto na planeti, krade zrak onima koji ga zaista trebaju?

Ponekad se pitam kamo idem, što radim ovdje, koja je moja misija koju trebam ispuniti? Preteška pitanja za ovo doba noći? Možda. Ali vrijeme je ionako relativan pojam.

Da, dese se i oni trenuci trezvenosti i jasnoće, kad je sve kristalno kao dan. Ali češći su ovi trenuci zbunjenosti i kaosa. Možda to i mora tako biti, ne znam, zaista.

Znate li onaj osjećaj kad vam osobe za koje ste mislili da im je stalo okrenu leđa? Kad ste mislili da imate nekog, pa se ispostavilo da ipak nemate? Kad vjerujete u sebe, ali ne vjeruju upravo oni koji bi vam trebali biti vjetar u jedrima?

Zaista vjerujem da sve ima svoj razlog, da svatko ima svoju ulogu i svrhu. Ali pitam se, kamo ja to idem ako su mi moja uloga i svrha nepoznate?

Zašto mi fali hrabrosti da učinim promjenu, da odem, da nađem napokon svoj mir daleko od svih, a opet tako blizu samoj sebi? Zbog onog errora koji je ugrađen u sve nas, a boji se promjena? Kako ga ispraviti?

Previše pitanja, znam...Ne očekujem odgovore. Ali voljela bih koju toplu riječ jer mi srce zaista želi biti ugrijano, želi osjetiti da nije samo.

Stvarno sam zahvalna za sve što imam, dižem si vibraciju radujući se sitnicama koje život znače. I ona pozitiva je i dalje negdje u meni. Samo je trenutno malo zaspala. A pod utjecajem mjesečine budi se ova nostalgija, melankolija, ta ružna usamljenost... A onaj koji bi me od toga trebao spasiti više nije tu...

Ljudi kažu da vole kišu, al kad pada otvaraju kišobran! Ljudi kažu da vole sunce, al kad sija bježe u hlad! Ljudi kažu da im treba vjetar, al kad puše zatvore prozor! Zato kad kažu da me vole, ja se samo nasmijem...
(W. Shakespeare)

- 01:18 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 17.06.2014.

Činjenica? Ili samo nada?

Blizanci u maternici razgovaraju …

- Vjeruješ li u život poslije rođenja?
- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da se pripremimo na život poslije rođenja.
- To je glupost! Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće izgledao?
- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće hodati, pupčana vrpca je prekratka. I nemoguće je jesti svojim ustima; pa zato imamo pupčanu vrpcu! Kažem ti – poslije rođenja nema života.
- Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja. Nešto posve drugačije nego ovo što živimo sada.
- Ali, nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
- Mama!? Ti vjeruješ u Mamu!? Pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopće postojali.
- Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet. Znaš, uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek započinje…

- 02:47 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.06.2014.

Noćas

Pred spavanje
kad oči sklopiš
na vrhovima prstiju,
tiho, u tvoju sobu ući ću.

Nježno
dodirnut ću ti lice
i šapatom za laku noć
usne spustit ću.

Kroz odškrinuta vrata
tu, bez glasa, poražena,
zurit ću u tvoje lice,
moja daleka ljubavi.

Neću te buditi.
Kad svane
saznat ćeš da je otišla ona
što je, u ponoć, dolazila
da je spasiš od samoće...

(L. Simić)

- 02:37 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2014.

Oprostite, Vaši zubi su na mome vratu

Ne palite svjetlo
ponekad volim sama
drhtati u mraku
Uživati u trenutku
Upijati mjesečinu
Kad već u životu
Izvučem najkraću slamku

Zašto svi ko topovi spavaju
Iako uznemireni psi
Kroz noć laju
Prepoznajem u vrtu
Krvi žednu siluetu
Usred mraka
gledaju me oči
u mjesečevom sjaju

Nikakve koristi
Od zidnog raspela
Češnjak u bočici
kao začin za stotinu jela
Ili kanadska šindra
Umjesto glogova kolca
A za srebrne metke
Ionako nemam novca

Mogu se prepustiti samo
Šarmu
Divljeg pogleda
i feromona
što osvaja u vampirskom stilu
Bez debilnih upadica
Kao kod birtijaških morona

Jedna prava riječ
taj pogled oči u oči
i taj seksi smiješak
i ja sam spremna
o uzmi me
kralju noći

Učini me vječno tvojom
Jer ne želim kraj,
neka ovo bude tek početak
Reci mi da nisam
Samo tvoj Fast food curetak
Osjećaš li mi srce
otkucava ponoć
Lupa kao teška kazaljka
Na zidnome satu

Oprostite,
Vaši zubi su na mome vratu

(N.N.)

- 01:53 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 11.06.2014.

U potrazi za srećom

Ako imaš prošlost kojom nisi zadovoljan, sad je trenutak da je zaboraviš. Zamisli neku novu priču o svom životu, i povjeruj u nju. Usredotoči se samo na trenutke u kojima si uspijevao ono što si želio – i ta snaga će ti pomoći da postigneš sve što hoćeš.

(P. Coelho)

Samo rijetki nađu rijetke...I ti to znaš...

- 02:49 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.06.2014.

ŠPRANCA

Rodi se, školuj se, nađi posao, oženi se, daj svoj obol produžetku vrste, idi u mirovinu, preseli na Mirogoj ili Lovrinac.
Sve u svemu, drži se šprance. Ako se slučajno nećeš držati šprance, onda ćemo te proglasiti čudakom, buntovnikom bez razloga, onda ćeš stršati.

Svima nama rođenima u ovoj malenoj, naizmjenično sretnoj i nesretnoj zemlji, podijeljenoj svjetonazorski i generacijski, kao da je sam Oppenheimer negdje na pola puta, tamo negdje oko Ličkog lešća, postavio jednu od svojih paklenih naprava, pa nas podijelio na takve daleke polove i tabore, svima nama je suđeno da se ukalupimo, ili da stršimo.

Što imaš u četrdesetoj raditi u noćnom klubu? Što imaš u pedesetoj odlaziti na samotnjačke planinarske pohode na Velebit. Gdje ti je žena, gdje su ti djeca?

U ovoj epidemiji borbi za razno razna prava, dođe mi da pokrenem ustanak u kojem ću se boriti za pravo svakoga da živi kako hoće, bez da ga bilo tko pila zbog toga.

Prije su me strašno uzrujavala dušebrižnička pitanja o naravi mojeg uzaludnog, propuhastog bivanja na planeti, ali s vremenom sam shvatio pravu narav propitkivanja.

Što imaš u četrdesetoj raditi u noćnom klubu? – To te obično pita netko tko ima četrdeset, u dubini duše mu se ide u noćni klub, ali ga ne puste, nema s kime ići, ili jednostavno, nema muda za takve aktivnosti.

Gdje su ti žena i djeca? – To te obično pita onaj koji se skrasio, manje ili više, isključivo zbog šprance s početka ove priče, netko tko nije imao dovoljno strpljenja čekati pravu stvar, onu pravu osobu uz koju ti je toliko lijepo da ti uopće niti ne pada na pamet zabadati nos u tuđe živote.

Zašto u četrdesetoj lunjaš, što ti ga ja znam, Surinamom? – To te najčešće pita onaj koji čitavim bićem želi lunjati planetom, ali nema muda za takve akrobacije.

S godinama sam shvatio da je svatko tko zabada nos u tuđi život, svatko tko osuđuje i soli pamet, negdje duboko u sebi istinski nesretan rasporedom kojim je posložio svoju unutarnju sobu.

Vrhunac čine ljudi koji ti kažu – daj odrasti. Takvi ne samo da su ubili ono predivno dijete u sebi. Ti su u pravilu smrtno i beskrajno dosadni.

Mile mi majčice, podići ću ustanak. Ne zbog sebe, jer s godinama sam shvatio sve što sam trebao shvatiti, kormilo je čvrsto u mojim rukama, i nikakve sitne duše ne mogu oštetiti moja jedra. Ne zbog sebe, nego zbog svih klinaca koji na životnim mapama tek crtaju pravce i kurs, nesigurni u ishod plovidbe. I nemaju pojma da nije bitan ishod, bitno je samo isploviti iz luke, i tamo daleko iza ostaviti glupa pitanja dušebrižnika.

Svijet se promijenio. Život je brz, život je kratak. I treba podići svaki, ali baš svaki kamen usput i provjeriti što se krije ispod.

Život se promijenio, šprance su se promijenile, i ako bude sreće, šprance će zauvijek nestati.

Živi i pusti druge da žive. Bavi se svojim životom, pali svijeće svojim greškama i ne budi seronja.

A ako ti to ne sjeda, i ako ti to nije jasno.
A ti onda lijepo i dalje postavljaj glupa pitanja.

(H. Šalković)

- 23:51 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 07.06.2014.

Ako se sretnemo u nekom novom životu

Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za sve besane noći
i nedovršene snove u njima.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje pored jezera
i nedovršene priče o lijepim iskustvima.
Dobro znaš da volim da Te slušam.

Neću Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje parkovima
i nedovršene priče o životu.
U tome smo uvijek bili dobri!

Ako se sretnemo u nekom novom životu,
neću Ti oprostiti za neostvarena
putovanja u nepoznata mjesta
gdje su drugačiji ljudi i običaji, ljepota i predjeli.
Znaš da oboje to volimo!
Neću Ti oprostiti za neodsvirane
pjesme na gitari
i neodigrane igre uz pjesme
koje su ispjevane samo za NAS.
Znaš da bih mogla To dok ne poludim!

A više od svega,
ako se sretnemo u sljedećoj reinkarnaciji,
neću Ti oprostiti
VRIJEME kad nismo bili zajedno.

Znaš da nam ga je uvijek bilo malo!

(Lj. Petrović)